No, što je empatija ustvari?
Empatija je duboko ukorijenjena ljudska potreba, potreba za ljubavlju prema drugima.
Jedna od glavnih karakteristika empatije jeste da nam ona pomaže da tražimo snage drugih osoba te iskustva koja nose, a ne njihove slabosti i nedostatke.
Empatija nas povezuje.
"Hodati tuđim cipelama" nije lako, a upravo empatija nam pomaže da razumijemo tuđe misli, osjećaje, ponašanja i borbe koje vode.
Teorija emotivne vezanosti, koja između ostalog naglašava važnost potrebe za emotivnom bliskošću sa drugim ljudima potvrđuje nužnost razumijevanja ne samo sebe, nego i drugih.
Što više razumijemo sebe, više razumijemo i druge. Što više razumijemo druge, više razumijemo i sebe.
Empatija nam dakle pomaže, ne samo da volimo i razumijemo druge, nego i sebe.
Ona je odraz naše međusobne povezanosti.
Empatiju kao takvu, da bismo primjenjivali u životu, moramo spoznati.
Njeno prisustvo nam omogućava da podržavamo druge u teškim trenucima kroz koje prolaze, no i u trenucima radosti, veselja i sreće.
Spoznati dubinu tuđih osjećaja je nemoguće bez empatije.
Još jedna važna karakteristika empatije jeste da utječe i na naše prosuđivanje o svojim postupcima.
Empatija je nit koja usmjerava naše ponašanje, jer samo promišljanje o posljedicama naših ponašajnih reakcija nam pomaže da radimo na svom ponašanju prema drugim osobama.
Bez empatije ne možemo spoznati posljedice naših riječi i djela na druge ljude.
Može li empatija imati dobre i loše strane?
Ovdje ne idemo linijom onih koji empatiju smatraju nečim lošim, što treba izbjegavati. Empatija ima svoj spektar, a neke karakteristike na tom spektru nam više odmažu nego što pomažu.
Posjedovanje ovih dijelova empatije ne mora značiti nešto loše, nego zapravo dio nas na kojem možemo raditi i dodatno se poboljšavati.
Suosjećanje je jedan spektar empatije. Suosjećanje je naša želja da pomognemo osobi koja pati.
Obzirom na samu srž empatije, mogli bismo na prvu reći da u ovom nema ništa loše. Pa, u čemu je problem?
Problem nastaje onda kad se granica izbriše i nema više nikakvih ograničenja za osobu u njenom nastojanju da pomogne drugima. Dešava se i da takva osoba vremenom počne da umanjuje svoje patnje i iskustva, trudeći se da pomogne drugima. Vremenom, ovakva osoba može razviti uvjerenje da "uvijek treba pomoći, bez obzira na sve", te će postati preopterećena tuđim mislima, osjećajima, doživljajima. Nosit će tuđe odgovornosti, te će ostaviti premalo prostora za druge, da se u nekim poteškoćama pokušaju i sami izboriti sa životnim izazovima.
Posljedično, previše brige za druge često dovodi do premalo brige i ljubavi prema sebi.
Iskustvo nam treba pomoći da procijenimo kad pomoći, a kada prepustiti drugima odgovornost.
Empatija je jako važna u našim životima. Spoznati važnost empatije je bitno za harmoniju u našoj svakodnevnici.
Zdravo postavljene granice između našeg i tuđih života su vodič za ispunjen život. Ispunjen život nije samo zadovoljstvo, sreća i radost. U vremenima tuge, bola i neizvjesnosti, fizička i emotivna bliskost još više znače, a samim time i empatija.
Često znamo reći da osjećamo da nas drugi ne razumiju.
No, koliko mi razumijemo druge?
Na to pitanje nam može dati odgovor promišljanje o empatiji.
